Srijeda , 28.6.2017. | 00:28

Gospic

umjereno oblačnoumjereno oblačno

Temperatura

22°

Tlak zraka

1007.9 hPa

Vlažnost

71 %

Senj

umjereno oblačnoumjereno oblačno

Temperatura

27°

Tlak zraka

1008.0 hPa

Vlažnost

52 %

Gospic

umjereno oblačnoumjereno oblačno

Temperatura

22°

Tlak zraka

1007.9 hPa

Vlažnost

71 %

Senj

umjereno oblačnoumjereno oblačno

Temperatura

27°

Tlak zraka

1008.0 hPa

Vlažnost

52 %

Pretraživanje

Duhovni kutak

Objavljeno: 24.8.2012. u 8:20
Prikaza: 1273
Autor: Likaplus

Sto milijuna žrtava komunizma

Udbina : Sto milijuna žrtava komunizma

Drugi dan trodnevnice na Udbini predvodio je mons. dr. Mile Bogović u suslavlju s Milom Čančarom, gospoćkim dekanom; fra Nediljkom Knezovićem, udbinskim župnikom; Marinkom Miličevićem, biskupijskim kancelarom te Zvonimirom Kurečićem, prebendarom zagrebačkog prvostolnog Kaptola i arhimandritom grkokatoličkog manastira Sv. Mihovila u Marči. U nastavku donosimo cjelovitu biskupovu propovijed.


Udbina- U povijesti čovječanstva bilo je mnogo nasilja koje su činili jedni ljudi nad drugim ljudima, narodi nad drugim narodima, ideologije nad drugim ideologijama. Smatra se da je 20. stoljeće najkrvavije stoljeće u povijesti svijeta jer je ono rodilo dva svjetska rata, za što glavnu odgovornost snose tri ideologije: nacizam, fašizam i komunizam. Sve tri imaju krivi pojam o čovjeku. U odnosu prema čovjeku postupali su kao da svi ljudi nisu jednaki, da se nekima može oduzeti sva ljudska prava, da ih se smatra kao štetočine koje se ne samo može nego i treba ukloniti zbog dobra nekih „viših" ciljeva. U sva tri slučaja iza tako nakaradnih stavova stajali su sila i nasilje. Dakako da ti problemi nisu riješeni ratnom pobjedom jednih, a porazom drugih. Pobjednici su nametali svjetski poredak koji je išao njima u prilog, ali ne uvijek i u prilog pravdi i pravima čovjeka. Posebno se to može reći za drugi svjetski rat. Na kraju rata i komunisti su se našli među pobjednicima, što im je omogućilo da se sustavno osvećuju neistomišljenicima, a među njima i mnogim nevinim ljudima. Radi političke ravnoteže u svijetu nije dolazilo do javnih osuda komunističkih zlodjela.

O tome se počelo ozbiljnije razmišljati nakon što je u većini komunističkih zemalja pobijedila demokracija. Tada se počelo proučavati na višim razinama što je sve komunizam za svoje vladavine učinio u raznim državama. Jedan od rezultata tih istraživanja je i Crna knjiga komunizma koja, među ostalim, donosi da su komunistički režimi u zemljama gdje su bili na vlasti ubili oko 100 milijuna ljudi. Svijet se zgrozio nad tim, a onda su krenuli prijedlozi s mnogih razina da se komunizam osudi i da se krivci kazne za zlodjela. Objavljeno je više odluka raznih nadleštava, a među njima spomenimo odluku Europske parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 2006. (Rezolucija 1481) kojim se osuđuju komunistički zločini, ali nisu prihvaćene preporuke kako bi se to u praksi ostvarilo. To se može shvatiti tako da se u načelu zločine osuđuje, ali opet ostaje neriješeno kako se određuje što je zločin. Za neke je i Stepinac bio zločinac! Neki komunizam smatraju kao zločinačku ideologiju, ali takva kvalifikacija nije službeno prihvaćena od neke veće, odnosno moćne svjetske institucije. Hrvatski sabor je prošle godine donio odluku da se 23. kolovoza obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Vodeći računa o tome, naša je Crkva odlučila da se proslava Dana hrvatskih mučenika stavi prije dana krbavske tragedije, odnosno zadnju subotu u kolovozu. Zato ćemo već u subotu proslaviti Dan hrvatskih mučenika.

Tako smo povezali proslavu obilježavanja starijih i novijih naših stradanja. Ipak smo željeli i na sam ovaj Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i posebno obilježiti na dan kad se on u cijeloj Europi obiljažava. Iako time nije osuđena ideologija niti je rečeno da oni koji su je provodili trebaju biti za to kažnjeni, Crkva nije nezadovoljna tom odlukom jer ona ne ide za tim da se svi krivci kazne, nego za tim da se svim žrtvama oda poštovanje, da se pobijenima javno priznaje ljudsko dostojanstvo i sve što je s time povezano. Crkva pače smatra da su svi ljudi stvoreni na sliku Božju i nitko im nema pravo oduzeti to dostojanstvo. U svjetskoj politici prevladava nadmetanje između protagonista sukoba i nasilja, a zaboravlja se na dostojanstvo žrtava tih sukoba i nasilja, i, što je još gore, one su često sredstvo kojim se jedno i drugo opravdava i njime manipulira; nemoćne se i dalje ponižava i njima se manipulira. Zato upravo žrtve trebamo staviti u prvi plan, njima odati poštovanje, bez obzira od čijeg su nasilja stradale. Uvjeren sam da se tim putem može graditi istinsko i trajno zajedništvo. Možda ću ovdje najjasnije izraziti zadaću koja je u tom smislu i pred državom i pred Crkvom ako navedem stvaran događaj.

 Nakon partizanskog ulaska g. 1943. u Senj uhićeno je više uglednih građana koji su po hitnom postupku osuđeni na strijeljanje. Ništa nije pomogla intervencija biskupa Viktora Burića. Jedan od uhićenika kroz prozor je bacio papirić na kojemu je napisao ovu poruku ženi i ocu: "Draga Seko! Reci majki da sam miran, izmolili smo krunicu i pokajanje, za žive i mrtve, Bogu smo se preporučili, pravedni umiremo i to nas tješi… Neka majka bude mirna i neka moli Boga i ništa drugo. Dragi tata, zadnja mi je želja da mi budeš dobar Branki i Seki. Još jednom svima zadnji zbogom. Vaš Ive." Nema tu ni bijesa ni prkosa, ni očajanja ni proklinjanja! Samo ljubav prema onima koji ostaju i predanost u Božje ruke. Krivci za njihovo stradanje i ne spominju se. Pravo mučenički! I nije tim duhom disao samo taj Ive Katalinić.

On govori da su tim duhom bili prožeti svi osuđeni. Tu, dakle, nije riječ samo o žrtvama, nego o mučenicima, nepravedno osuđenima koji se predaju u Božje ruke. Oni to jesu, pa makar i ne bili službeno proglašeni. Koliko je sličnih primjera bilo u našem narodu, u vašem mjestu, u vašoj rodbini? Svih njih se sjećamo u ovoj Crkvi hrvatskih mučenika i izražavamo svoje zajedništvo s njima, svoju zahvalnost za križ koji su ponijeli jer vjerujemo da njihova žrtva nije bila uzaludna ni za njih, ni za njihove, ni za naš narod. Valja javnosti pokazati da su mnogi od onih, koje je komunistička diktatura gurala u tamu zaborava, dragocjeni biseri naše prošlosti. Tu ne mislimo samo na kardinala Stepinca, nego na brojne manje poznate i nepoznate koji zaslužuju da se izvuku iz tame i da nas nadahnjuju i žive u našim sjećanjima. Zato je naša Crkva osnovala povjerenstvo za hrvatski martirologij kojemu je sveta zadaća da i za nas izvuče iz tame sudbinu takvih junaka kao što je Ive Katalinić. Mi smo uvjereni da oni pred Božjim očima nisu u tami nego da njima već svijetli svjetlost vječna. To je ono što želimo otkriti i objaviti u "Hrvatskome martirologiju".Za zdravo društvo valja staviti u prvi plan žrtve i poštovanje prema njima, a ne mučitelje i zgražanje nad njihovim nedjelima. Crkva u središta svojih okupljanja stavlja Kristovu žrtvu, a imena njegovih mučitelja sporedne su osobe. Pilati, Herodi, Neroni i Dioklecijani padali su u zaborav, a kršćani su se dičili onima koji su podnijeli mučeništvo i zapisivali dan i mjesto gdje se mučeništvo dogodilo. Tako su nastali kršćanski kalendari, a na mjestima mučeništva nicale su u vrijeme slobode velebne crkve. Tim duhom vodio se Ivan Pavao II. To je i nas potaknulo da takvima na čast izgradimo ovu velebnu crkvu. I mi imamo svoje velikane, ali su oni prešućivani ili uprljani od onih kojima smetaju. Ti velikani su naši zdravi korijeni i trebamo im biti zahvalni. Dužnost je našeg naraštaje spasiti istinu o svim ljudskim žrtvama, a posebno nevino stradalima i osuđenima. Nije to lako jer je o njima nametana lažna „istina", jer se uništavalo i skrivalo sve što bi moglo sačuvati istinsku sliku o nekim događajima i osobama. Zato što prije treba saslušati još preživjele svjedoke događaja. Njih svakim danom ima sve manje, a i sjećanja sve više slabe. Time bi se moglo čuti i „drugo zvono", pored onog Udbinog i partizanskih sudova.

 Nešto je spasilo iseljeništvo svojim pisanjem, ali i tu treba biti oprezan jer su vijesti često dolazile iz nepouzdanih izvora i preko loše obaviještenih prenositelja. Na današnjem naraštaju je također obveza spasiti povijest od ideološki fabriciranih neistina naše prošlosti. Bit će pri tom i danas velikih poteškoća, ali nemamo opravdanja da tu zadaću i za sebe i za iduće generacije ne prihvatimo i obavimo. Treba spašavati povijest (povijesnu istinu) jer je ona dugo vremena iskrivljavana. Današnji naraštaj to treba učiniti u onoj mjeri u kojoj mu se pružaju mogućnosti. To nam se postavlja kao važan zadatak koji trebamo učiniti da nas ne okrive oni koji će nakon nas doći što nismo učinili ono što smo mogli, odnosno što smo bili dužni učiniti. Rekao je to svojim suvremenicima modruški biskup Šimun Kožičić Benja. To jednako vrijedi i za današnji naraštaj. Projekt Crkva hrvatskih mučenika i Komisija naših biskupskih konferencija za hrvatski martirologij stavili su to među svoje zadatke. Očekujemo da će i državne strukture preuzeti svoj dio odgovornosti.

 Na to ih potiče i današnji Dan spomena na žrtve svih totalitarnih režima. U nas to treba shvatiti: na zaboravljene i izbrisane žrtve, a to su one komunističkog režima jer je o drugima bilo mnogo pisano i govoreno. Dakako da i one zaslužuju da ih se s poštovanjem sjetimo, i to ne samo danas!

Broj komentara: 2

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava
zoran

zoran

Komentirano: 27.8.2012. | 10:37

1

Tko je odgovoran za inviziciju?Komunisti?Nacisti?Fašisti?Tko je odgovoran za križarske ratove?Treba li obilježiti i dan sjećanja na žrtve inkvizicije?
pijetao

pijetao

Komentirano: 24.8.2012. | 20:54

2

sto milijuna žrtava komunizma pa to je više od nacizm ai fašizma zajedno

Broj komentara: 2

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava

Komentari članaka objavljuju se u realnom vremenu. Likaplus.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Ostali članci u rubrici
Likaplus.hr : Nakon  pune 72 godine Tijelovska procesija

Kroz Udbinu

Nakon pune 72 godine Tijelovska procesija

15.6.2017. | 15:34
Danas je nakon 72 godine prvi put nakon 2.svjetskog rata održana Tijelovska procesija kroz mjesto Udbinu. Misu je predvodio umirovljeni biskup dr Mile Bogović uz koncelebraciju udbinskog župnika vlč Josipa Šimatovića. Bilo je lijepo sudjelovati u ovom povijesnom i duhovnom događa
Likaplus.hr : Pogledajte kako izgledaju izbori u crkvi

Župno pastoralno vijeće

Pogledajte kako izgledaju izbori u crkvi

11.12.2016. | 12:41
Likaplus.hr : Posveta spomen kamenja za Zid sjećanja

Za crkvu u Udbini

Posveta spomen kamenja za Zid sjećanja

26.7.2016. | 9:11
Likaplus.hr : Hodočašće Slunjskog dekanata

Hodočašće na Udbinu

Hodočašće Slunjskog dekanata

14.3.2016. | 18:02
Likaplus.hr : Tijelovo na Udbini

Tijelovo na Udbini

4.6.2015. | 16:20
Blagdan Tijelovo na Udbini
Likaplus.hr : Vatrogasci slavili i na Udbini

Udbina

Vatrogasci slavili i na Udbini

5.5.2015. | 7:51
Likaplus.hr : Uz Dan hrvatskih mučenika

Proglas biskupa M.Bogovića

Uz Dan hrvatskih mučenika

20.8.2014. | 21:12
Likaplus.hr : Na Udbini održan molitveni susret

2.korizmeno hodočašće

Na Udbini održan molitveni susret

3.3.2013. | 21:01
Likaplus.hr : I Bunić je rana ljuta...

Mala Gospa

I Bunić je rana ljuta...

8.9.2012. | 23:07
Likaplus.hr : Crkva ne smije šutjeti

Biskup Egidije Živković

Crkva ne smije šutjeti

25.8.2012. | 15:20
Korenica proslavila "Oluju" vatrometom, pogledajte video!
Likaplus.hr :
Padre Pio-svetac svih svetaca, misao dana
Likaplus.hr :

Ne sjedajte za stol dok se niste pomolili i zatražili Božju pomoć, da hrana, koju moramo uzimati za okrjepu tijela ne našteti Vašemu duhu.

Neka Bog bude nazočan kod stola kojom pobožnom mišlju, zamišljajući da u svojoj sredini imate Božanskog Učitelja sa svetim apostolima na Posljednjoj večeri, koji je blagovao sa svojima, nadasve kada je ustanovio Presveti Oltarski Sakrament.

Ukratko, trudimo se da tjelesna hrana bude priprema na onu posve Božansku hranu Presvete Euharistije.

...Nemojte se nikada dignuti od stola a da niste dali dužnu hvalu Gospodinu. Ako tako budete činili, ničega se ne treba bojati, pa ni mrske proždrljivosti.

Kadajedete, čuvajte se prekomjerna biranja hrane i budite svjesni da je dovoljna sitnica ako se hoće zadovoljiti proždrljivost. Ne uzimajte nikada više jela  negoli vam je potrebno.

Trudite se u svemu biti umjereni i svim srcem nastojte da radije oskudijevate negoli da prekomjerno jedete. Ne kanim time reći da se morate gladni ustati od stola. Ne, to nije moja nakana. Neka sve bude uređeno razborito.

To je pravilo za sva ljudska djela.

Padre Pio



/365 dana s Padrom Pijom/

Likaplus.hr :
Likaplus.hr :
Likaplus.hr :
Likaplus.hr :