Kako donosi portal ljubuški.net, ideja o gradnji spomenika potekla je od pok.Ante Milasa koji je imao dvije godine kada mu je otac 1945. godine poginuo, a njegova majka Anica ostala je udovica s osmero djece. Većinu života Ante je svjedočio o životnim teškoćama i nedaćama s kojima su se susretale njegova majka i ostale heroine iz ljubuškog kraja. O težini tragedije i broju žrtava zorno svjedoče i podaci iz knjige "Spomenica ljubuškim žrtvama” koju je 1998. godine objavilo Općinsko vijeće Ljubuški. Prema tim podacima, u Ljubuškom je bez muževa ostalo 758 žena, a 2.227 djece bez očeva.
U obraćanju nazočnima o pok. Anti govorio je i Tomislav Dugandžić, predsjednik Udruge potomaka udovica iz Drugog svjetskog rata i poraća na čijem je čelu do svoje smrti bio i idejni tvorac spomenika majkama udovicama.
"Proljeća i ljeta Gospodnjeg 1945. godine pitao se Ante dječak mali za Oca Jakova. Majka Anica tada je zanimila i prešutila odgovor. Nešto se ipak nije moglo uništiti. Majka i pregršt svjetlosti s neba što je bljesnula u vidokrugu djece. Nikada se, naime, od preživjelih nije mogla čuti nikakva kletva niti vapaj za osvetom. Vjera u providnost bila je jedini jamac života u trenucima kad je i fizički to izgledalo posve nemoguće. Djeca su uz ogromna odricanja i nesvakidašnji trud svojih majki ipak odrastala, usprkos ekstremnoj gladi i još ekstremnijoj neimaštini izrasli su u ozbiljne ljude. Ljeta Gospodnjega 2011. godine odlučio je taj dječak već kao odrasla i zrela osoba podići spomenik majkama udovicama Drugog svjetskog rata i poraća iz općine Ljubuški", rekao je, između ostalog, Dugandžić.
Teško siromaštvo, samozatajnost i trpljenje bili su njihova stvarnost i svakodnevica. Nisu smjele tražiti pomoć niti javno žalovati, a kamoli prosvjedovati zbog stanja u kojem su se nalazile. Njihova djeca nisu smjela govoriti tko im je bio otac, kojoj vojsci je pripadao, gdje je poginuo. Danas njihovi potomci, institucionalno okupljeni oko Udruge potomaka udovica Drugog svjetskog rata i poraća, žele zauvijek otrgnuti od zaborava uspomene na svoje majke.
"Spomenik majci” blagoslovio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Luigi Pezzuto.
Sam spomenik, čiji je autor poznati afirmirani akademski umjetnik Stjepan Skoko iz Ljubuškog zamišljen je da se postavi na mjestu fontane koja se nalazi preko puta zgrade Gradske uprave koja i financira radove izgradnje spomenika. Isti je izrađen u prirodnoj veličini, a prikazuje majku s troje djece. Jedno dijete majka drži za desnu ruku, drugo manje dijete drži knjigu u ruci i sjedi ispred majke, dok treće dijete, ono najmanje, u njezinom naručju.
Jedan poznati odvjetnik iz Mostara svjedočio je kako je u jednom razredu 1945./1946 u Mostaru od 44 učenika nitko nije imao oca, što svjedoči o razmjerima tragedije i zločin koje su počinili partizani nakon 2.svjetskog rata