Subota , 28.11.2020. | 23:23

Pretraživanje

Vremeplov

Objavljeno: 24.8.2020. u 10:16
Prikaza: 1245

24.kolovoza 1947.

Titovi komunisti prerezali mu grlo...

LS Županija : Titovi komunisti prerezali mu grlo...Titovi partizani-komunisti prerezali mu grlo 24.8.1947.-blaženi Miroslav Bulešić

MIROSLAV BULEŠIĆ, rodio se 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župe Svetvinčenat, od roditelja Miha i Lucije rođ. Butković. Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima. Prve je molitvw i prve istine katoličke vjere mali Miroslav naučio iz molitvenika "Oče budi volja tvoja", knjige koju je za duhovne potrebe hrvatskih vjernika u Istri u 19. stoljeću sastavio biskup Juraj Dobrila. Osnovnu školu polazio je u Juršićima, gdje mu vjeroučiteljem bijaše revni i vrijedni svećenik Ivan Pavić.

 U desetoj godini života Bulešić se opredjeljuje za sjemenišno školovanje. Pošto je godinu dana bio u pripravnici "Alojzjevišče" u Gorici, Miroslav Bulešić ulazi u sjemenište u Kopru za školsku godinu 1931/32. U koparskom sjemeništu boravi do 1939. godine, kada je, završivši pet razred gimnazije i tri razreda liceja, položio ispit zrelosti, veliku maturu. Nakon položene mature u koparskom sjemeništu, a na preporuku svećenika Ivana Pavića ("Radi se o odličnom mladiću, intelektualnom, otvorenom, pobožnom i dobrom") njegov ga porečki i pulski biskup upućuje na jesen 1939. na studij u Rim.

STUDIJ U RIMU

U Vječnom gradu bogoslov Bulešić boravio je od jeseni 1939. do ljeta 1943. godine. Prve godine studija boravio je u Francuskom zavodu, a naredne tri godine u sjemeništu Lombardo. Studirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijani filozofiju i teologiju. Za uzdržavanje Bulešića u Rimu zauzeo se i tadašnji zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal, bl. Alojzije Stepinac, o čemu svjedoči pismo o. Sakača iz siječnja 1940. godine. U Rimu, središtu kršćanstva i gradu tolikih prvokršćanskih mučenika, Bulešić je sazrio duhovno i intelektualno. Na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 1942. godine, u bazilici sv. Petra osobno je sudjelovao kod Papine posvete svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu. U rano proljeće 1943. godine, na poziv svog biskupa, bogoslov Bulešić vratio se u Istru da primi svećeničko ređenje.


REĐENJE I MLADA MISA

Bulešić

Miroslav Bulešić za svećenika je zaređen 11. travnja 1943. godine u župnoj crkvi u Svetvinčentu. O om je događaju u dnevniku zapisao: "Moja majka, otac i braća su plakali, a i mogli su: sin im je umro, sam je prestajao biti njihova svojina i počimao biti stvar Božja". Dva tjedan potom u rodnoj je župi slavio svoju Mladu misu. Kao svoje mladomisničko geslo uzeo je zazive iz molitve Oče naš: "Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!"

ŽUPNIK U BADERNI

Na jesen 1943. godine Bulešić je imenovan župnikom u Baderni. U toj se župi slijedeće dvije ratne godine zdušno trudio u pastoralnom djelovanju te se istodobno hrabrio i nesebično zauzimao za ljude, osobito za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. U svibnju 1944. godine piše vlč. Ivanu Paviću: "Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu…" Na Poreštini, kao i po svoj Istri, tada djeluju tri vojske: partizani, fašisti i Nijemci. No kroz cijelo to vrijeme mržnje, uz istinsko rodoljublje, vlč. Bulešić je sačuvao univerzalnost i principijelnost katoličkog svećenika te je ispod bilo koje vojničke odore uvijek gledao čovjeka kao Božju sliku, o čemu svjedoči njegova izjava: "Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu." 

Zbog takvog odvažnog, dosljednog i načelnog djelovanja Bulešiću stižu prijetnje s raznih strana, te je on u osobnom dnevniku u proljeće 1944. zapisao, obraćajući se Bogu: "Ako me hoćeš k Sebi, evo me pripravna. Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja." Zatim, kao da naslućuje da bi se i sama njegova žrtva mogla iskrivljeno tumačiti, on sam pojašnjava za što je spreman položiti život: "Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i duše svojih vjernika." Protivnicima pak i progoniteljima poručuje: "Moja osveta je – oprost". 

Nakon učestalih optužbi i kleveta, Bulešić na Božić 1944. godine u propovijedi sasvim ostvoreno govori vjernicima svoje župe: "Ničega se ne bojim, jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vama da sudite i da prosudite moje djelovanje. Ja, znajte, da ću se uvijek držati vjere, držati svojeg poštenja, koje neću prodati za ikakvu zemaljsku cijenu; bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno i ono što nije pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova. Kraj rata dočekao je Bulešić u Baderni, ali već u jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru.

ŽUPNIK U KANFANARU

U ovoj novoj sredini župnik Bulešić dao se svom revnošću na duhovnu obnovu prostrane i zahtjevne župe. Osim Kanfanara, u sklopu te župe su i velike kapelanije Sošići i Barat. Oživio je crkveno pjevanje, crkvena su slavlja postala za sve privlačna. Uveo je u župu pobožnosti prema Srcu Isusovu i prema Srcu Marijinu, promičući i zajedničko moljenje krunice, češću ispovijed i svetu pričest, posebno za skupine revnijih vjernika, za mladež, djecu. Vjernike su grubim pritiscima odvraćali od nedjeljne mise i crkvenih obreda, stali su uvoditi samo "civilna vjenčanja” i pogrebe, itd. No uza sve pritiske i uvjeravanja od strane komunista, kanfanarski su župljani u poveća dolazili u crkvu i pažljivo slušali župnikove nadahnute propovijedi. Od svjedoka i danas čujemo kako su komunisti priznavali svoju nemoć i male uspjehe u protucrkvenom djelovanju. Promatrajući kako narod hrli na misu, a Bulešića kako u biretu i reverendi, odgovarajući na pozdrave, prolazi između okupljenih vjernika prema crkvi, neki su članovi komunističke partije jedne nedjelje 1946. godine na kanfanarskom trgu međusobno zaključili: "Dok je ovaj živ, narod neće ići za nama, niti dolaziti na naše sastanke”. Župnika Bulešića pokušali su preko rodbine nagovoriti neka se makne iz Kanfanara, neka pođe u Italiju: tamo je studirao, tamo ima rodbine i prijatelja, tamo će biti na miru. No on je odvratio: "Ovdje je veća potreba za svećenicima, ovdje treba ostati!” Prenijeli su mu i otvorene prijetnje komunista: neka ne govori tako otvoreno, neka bude oprezan, prijete da će ga ubiti. On je odgovorio: "Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga!” Miroslav Bulešić nije ostao dugo u Kanfanaru, jer je već školske godine 1946/47. postavljen za podravnatelja i profesora u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu.

POGLAVAR U SJEMENIŠTU I TAJNIK SVEĆENIČKOG ZBORA

Bista u kolegiju

U Pazinskom sjemeništu Bulešić se ozbiljno, savjesno i zdušno posvećuje radu s prvim generacijama sjemeništaraca. Istodobno se, kao tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, odvažno i ustrajno zauzima za slobodu vjere i nesmetanog djelovanja Crkve u novoj, komunističkoj državi. Također se, u tom Svećeničkom zboru, svim silama trudi da zaštiti osobito mlađe svećenike od komunističkih nasrtaja s jedne strane, te da Zbor svećenika očuva od pogubnih manipulacija onodobnih vlasti s druge strane. U to ulaže sav svoj svećenički ugled, znanje i iskustvo, svjedočeći ponajprije vlastitim primjerom: kršćanskom principijelnošću, hrabrošću i dosljednošću. Zrelo sagledavajući situaciju u kojoj se našla Crkva u Istri i njezino svećenstvo, koji su trpjeli sve jače pritiske komunističkih vlasti, u vremenu kad je porečki i pulski biskup Radossi napuštao Istru, a tršćansko – koparskom biskupu Santinu komunisti otvoreno prijetili, dok je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio zatočen u Lepoglavi, Bulešić se intimno pripremao za mučeništvo.

 To je posvjedočio njegov tadašnji stariji subrat u Pazinskom sjemeništu, kasnije riječko-senjski nadbiskup mons. Josip Pavlišić, u crkvi u Lanišću 23. kolovoza 1997. godine: "Tri mjeseca prije svoje smrti, u kasno proljeće 1947. godine, Miro Bulešić mi je govorio o bijelom i crvenom mučeništvu. On se je već tada pripremao na mučeništvo". A sjemeništarcima je, kako je sam zabilježio u svom dnevniku, govoreći o svećeničkom poslanju, tih dana rekao: "Biti svećenik znači – biti mučenik". Početkom ožujka 1947., podravnatelj Bulešić se pobrinuo da se veliko raspelo, koje je iz središta atrija Biskupijskog sjemeništa svetogrdno skinula skupina "napredne omladine", uz pjevanje i molitve cijelog Sjemeništa časno vrati na svoje mjesto. Koncem lipnja 1947. godine, obraćajući se Bogu, u dnevniku je zapisao: "Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi". Premda još mladog, ali već uglednog i nesavitljivog svećenika, protivnici su zacijelo stalno pratili i čekali svoj čas.

MUČENIŠTVO ZA VJERU

Župna kuća

U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić, kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, prati delegata Svete Stolice mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sv. Potvrede u Buzetu i okolnim župama. "One dane kad sam obilazio župe radi krizme rado mi je pomagao. Gdje je prijetila opasnost, polazio je naprijed pregledati teren", svjedoči o svom prijatelju Bulešiću dr. Ukmar u pismu mons. Mariu Pavatu u Rim od 5. rujna 1954. godine. 

U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. "Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga", rekao im je, blijed u licu, ali posve smiren, stojeći na gornjoj stepenica oltara, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij. Uoči dolaska u Lanišće, dok su s ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: "Samo jedanput će se umrijeti". Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine.

Grob

Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: "Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…". Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: "Isuse, primi dušu moju!".

Tadašnje vlasti nisu dopustile da se ovaj odvažni svjedok vjere pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu, gdje su pokopani kraj glavnog ulaza u crkvu mučenika sv. Vincencija, na groblju; odatle su g. 2003. preneseni u župnu crkvu, gdje se i danas štuje. U Biskupiji porečkoj i pulskoj provedeno je (1998.-2004.) službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. predano Kongregaciji u Rim.

Vlč. Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013. godine

Broj komentara: 0

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava

Komentari članaka objavljuju se u realnom vremenu. Likaplus.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Ostali članci u rubrici
Likaplus.hr : Djeca kršćana silom otomanski vojnici

Djeca kršćana silom otomanski vojnici

8.11.2020. | 19:15
Dječaci oteti dankom u krvi postali bi strani sinovi – elitni janjičari otomanskog sultana
Likaplus.hr : Kuharić je hrvatski Wojtyla

Kuharić je hrvatski Wojtyla

5.11.2020. | 9:21
Kuharić je hrvatski Wojtyla
Kuharić je hrvatski Wojtyla
Likaplus.hr : Tovarničkog svećenika likvidirali četnici 91.

Tovarničkog svećenika likvidirali četnici 91.

8.10.2020. | 16:53
Don Ivan Burik iz Tovarnika jedini je svećenik ubijen u Domovinskom ratu. Na današnji dan prije 29 godina u podrumu župnog ureda ubili su ga pripadnici četničke postrojbe 'Dušan Silni'
Don Ivan Burik iz Tovarnika jedini je svećenik ubijen u Domovinskom ratu. Na dan
Likaplus.hr : Ubili ju u 7.mjesecu trudnoće

Ubili ju u 7.mjesecu trudnoće

10.9.2020. | 8:27
Likaplus.hrUbijena u sedmom mjesecu trudnoće Među ubijenim ženama na karlovačkom području bila je i 29-godišnja Manda Prašin koja je bila u visokoj trudnoći
Likaplus.hr : Nije mogao živjeti u takvoj Hrvatskoj!

Nije mogao živjeti u takvoj Hrvatskoj!

1.9.2020. | 22:28
“Danas, na godišnjicu njegove smrti, prisjetimo se Zvonka Bušića 23. siječnja 1946. – 1. rujna 2013. kojem je MPT posvetio pjesmu „Duh ratnika“ i čiji zatvorski broj nosi na svojoj majci na koncertima turneje Ora et labora”, napisao je menadžment Marka Perkovića Thompson na Twitt
Likaplus.hr : Stjepana Radića ispratilo 150 tisuća Hrvata

Stjepana Radića ispratilo 150 tisuća Hrvata

13.8.2020. | 8:19
Stjepana Radića ispratilo je 150 tisuća ljudi: To je bio najveći sprovod u povijesti Hrvatske
Likaplus.hr : Čestitamo Dan državnosti

30.svibnja

Čestitamo Dan državnosti

30.5.2020. | 7:16
Likaplus.hr : Najveći pokolj u povijesti hrvatskog naroda

Bleiburg 1945.

Najveći pokolj u povijesti hrvatskog naroda

15.5.2020. | 8:28
Bleiburg 1945:Najveći pokolj u povijesti hrvatskoga naroda
Likaplus.hr : Akcija Bljesak i molitva za Hrvatsku

Akcija Bljesak i molitva za Hrvatsku

1.5.2020. | 10:27
Hrvatski vojnik se moli nakon oslobađanja pred jednim raspelom kojem su otkinuli ruku u razrušenoj katoličkoj crkvi. Srpski agresor je najviše gađao upravo katoličke crkve i ulazeći u crkve često je pucao i devastirao kršćanske kipove i slike iz katoličkih razrušenih crkava.
Likaplus.hr : Gdje su ona  lava dva -tu je moja Hrvatska!

Zrinski i Frankopani

Gdje su ona lava dva -tu je moja Hrvatska!

30.4.2020. | 8:11
Zrinski i Frankopani:Gdje su ona lava dva- tu je moja Hrvatska
Likaplus.hr : Blaženik i mučenik Stepinac

60.obljetnica smrti

Blaženik i mučenik Stepinac

10.2.2020. | 11:36
Katolička Crkva slavi blagdan mučenika, blaženoga kardinala Alojzija Stepinca i spominje se 60. obljetnice njegove smrti. Blaženim ga je 3. listopada 1998. godine proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici. Osim u rodnom Krašiću, Stepinčevo će se, uz izravan prijenos Hrvatsk
Likaplus.hr : "Ja se tim krvavim rukama ponosim"

Prosinačke žrtve 1918.

"Ja se tim krvavim rukama ponosim"

5.12.2019. | 8:01
“Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim.” Te riječi izgovorio je Grga Budislav Anđelinović na beogradskoj Skupštini održanoj 26. travnja 1921. godine. Ruke je okrvavio naredivši otvaranje vatre iz tri ‘Shwarzlose‘ 8-milimetarsk
Likaplus.hr : U centru Korenice, u 17,00 sati, za Vukovar

U ponedjeljak, 18.11.

U centru Korenice, u 17,00 sati, za Vukovar

17.11.2019. | 22:42
U centru Korenice, u 17,00 sati, za Vukovar i Škabrnju, za sve poginule u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku
Likaplus.hr : Likvidacija na otoku Daksi, početak Bleiburga

Titovi partizani-zločini

Likvidacija na otoku Daksi, početak Bleiburga

26.10.2019. | 7:58
Otok Daksa i likvidacija uglednih Dubrovčana od strane Titovih partizana 1944. s crvenom petokrakom na čelu, a kokardom u srcu bio je početak Bleiburga
Likaplus.hr : Hrvatski jezik  postao službeni jezik

Na današnji dan 1847.

Hrvatski jezik postao službeni jezik

23.10.2019. | 11:11
Ivan Kukuljević Sakcinski na posljednjem staleškome zasjedanju Hrvatskoga sabora upozorio je narodne zastupnike na potrebu uvođenja službenog jezika u javne službe. Bilo je to 23. listopada 1847. u staroj zagrebačkoj županijskoj zgradi na Markovu trgu.
Likaplus.hr : Raskid s nesretnom tvorevinom Jugoslavijom

Dan neovisnosti 8.listopada

Raskid s nesretnom tvorevinom Jugoslavijom

8.10.2019. | 7:44
Likaplus.hr : Srbi ubili katoličkog svećenika 1991.

Srbi ubili katoličkog svećenika 1991.

7.10.2019. | 9:53
Obljetnica ubojstva katoličkog svećenika Ivana Burika
Likaplus.hr : Takav zločin se ne pamti-Krnjeuša

Zločin nad Hrvatima 1941

Takav zločin se ne pamti-Krnjeuša

9.8.2019. | 21:24
Takav zločin kao u hrvatskom selu Krnjeuši-Općina Petrovac se ne pamti-pobili trudnice, djecu
Pogledajte slavlje u Korenici, video
Likaplus.hr :
Korenica se sjeća žrtve Vukovara za obranu Hrvatske
Likaplus.hr :
Korenica proslavila "Oluju" vatrometom, pogledajte video!
Likaplus.hr :
"Ubili" selo Priboj, a stanovnike prognali bez prava na povratak
Likaplus.hr :
Padre Pio-svetac svih svetaca, misao dana
Likaplus.hr :

Ne sjedajte za stol dok se niste pomolili i zatražili Božju pomoć, da hrana, koju moramo uzimati za okrjepu tijela ne našteti Vašemu duhu.

Neka Bog bude nazočan kod stola kojom pobožnom mišlju, zamišljajući da u svojoj sredini imate Božanskog Učitelja sa svetim apostolima na Posljednjoj večeri, koji je blagovao sa svojima, nadasve kada je ustanovio Presveti Oltarski Sakrament.

Ukratko, trudimo se da tjelesna hrana bude priprema na onu posve Božansku hranu Presvete Euharistije.

...Nemojte se nikada dignuti od stola a da niste dali dužnu hvalu Gospodinu. Ako tako budete činili, ničega se ne treba bojati, pa ni mrske proždrljivosti.

Kadajedete, čuvajte se prekomjerna biranja hrane i budite svjesni da je dovoljna sitnica ako se hoće zadovoljiti proždrljivost. Ne uzimajte nikada više jela  negoli vam je potrebno.

Trudite se u svemu biti umjereni i svim srcem nastojte da radije oskudijevate negoli da prekomjerno jedete. Ne kanim time reći da se morate gladni ustati od stola. Ne, to nije moja nakana. Neka sve bude uređeno razborito.

To je pravilo za sva ljudska djela.

Padre Pio



/365 dana s Padrom Pijom/

Likaplus.hr :
Likaplus.hr :
Likaplus.hr :
Likaplus.hr :