Obrazovanje

Svi jesmo, postojimo, živimo, i znamo da je duša stvorena za besmrtnost.

U svijetu gdje vjera sve više gubi na znaèaju, Koliba se hvata u koštac s vjeènim pitanjem: "Gdje je Bog u svijetu prepunom neizrecive boli?”

Uostalom, kakvog bi smisla imalo postojanje ako je konaèno i ogranièeno ovim našim materijalnim svijetom koji èesto nalikuje na pakao presvuèen lažnim rajskim fasadama? Gotovo dva stoljeæa duh èovjeèanstva gubi svoju nedužnost i iskonsku vjeru u život.

Mnogi razmišljaju pragmatièno. Nije sluèajno da je doba romantizma u književnosti prešlo u realizam i naturalizam, a onda u 21. Stoljeæu u cinizam i pesimizam.

Paradoks je u tomu da se u duhovnom smislu radi o padu, a ne o usponu. Pad na kraju svega, kad se dotakne dno, može biti poèetak novoga uspona, s odbaèenim ljušturama starih navada i zabluda, strahova i mržnji.

Danas bi trebala ponovno zaživjeti potraga za novom/starom radošæu života, upravo u „Kolibi"

OSVRTI NA KNJIGU I FILM

-Mnogi se pitaju zašto tolika bol i patnja, èemu rak, prometne nesreæe, smrti u osvit života…?

Ova æe knjiga mnogima pomoæi da se približi Bogu, da ga bolje shvate i stvore prisniji odnose. Oprost samome sebi i prema drugima glavna je misao knjige. (Samo Bog zna duboke razloge naše patnje a svatko tko zna ljubiti, taj zna i patiti. –Vlè. Zlatko Sudac)

–Mogu samo reæi da sam oduševljen! Knjigu preporuèujem ne samo svojim znancima nego svima, svima, svima…

Naravno, neki æe se namrštiti na pojedinim mjestima zbog dojma da roman ponegdje "teološki šepa”, ali moj je savjet svima da se ne zaustavljaju na tim mjestima poput "duhovnih forenzièara”, nego slijede bitnu poruku. A ona bujicom neoslabljene snage teèe od poèetka do kraja i èitatelja nježno miluje ljubavlju kojom obiluje. Baš kao Božja milost!

Neka to bude dovoljno kao preporuka da potražite tu sjajnu knjigu.

Njezina je dodatna vrijednost što, osim prièe sa snažnom porukom koja, meðu ostalim, razbija i neke klišeje i predrasude, obiluje navodima divnih i dubokih misli. (Upuæena je ovom našem naraštaju izgubljenu u globalnoj pustinji nevjere, egoizma i besmisla. - Don Anðelko Kaæunko)

– O nedokuèivosti tajne Presvetoga Trojstva isprièane su brojne zgode. No, doživljaj Boga ne može se izreæi razumskim kategorijama. Ipak, duboko proživljeno iskustvo samoæe, patnje ili žalosti, može nam stvoriti osjeæaj tijesne povezanosti s Bogom.

Pisac upravo na temelju tragedije koju je doživio, uvodi èitatelje u književnu tajnu života Presvetoga Trojstva. Isus je rekao da neæemo uæi u kraljevstvo Božje ako ne budemo kao djeca.

(Doista, èesto tek s djetinjom jednostavnošæu shvaæamo i prihvaæamo odreðene tajne, pa i tajnu Presvetoga Trojstva koja je perfektno, možda kao nikada do sada prezentirana javnosti -Fra Bože Vuleta)

„Koliba" je u našoj nutrini. Nutrini našeg razuma, srca, volje. A to znaèi da ju ne možemo izbjegavati niti od nje možemo tek tako pobjeæi. Ono što možemo uèiniti jest odrediti tko æe u njoj stanovati, tko æe je izgraditi, obnoviti, održavati. Èovjek ili BOG. Netko tko može posvetiti i blagosloviti naš razum, srce, volju ...( DonDanko Kovaèeviæ)

-Još uvijek nas više pokreæe strah nego vjera. Više nas potièe strah nego odgovornost za vlastite postupke. A tako ne bi trebalo biti.

Praznimo police po duæanima umjesto da praznimo police knjižara i snabdijevamo se duhovnom hranom, dobrim knjigama, BIBLIJOM a može i "Kolibom".Umjesto pražnjenja polica, punimo duše. (Fra Josip Blaževiæ)

-Bog je ljubav, a ta je Ljubav u ovom romanu prikazana kroz niz meðuljudskim situacija, kroz svakodnevne male stvari. S Bogom ne treba oèekivati ponovna stvaranja svijeta, da bi svjedoèili njegovoj velièini. Jer, napokon, oni koji znaju kako gledati mogu i iz jedne kapljice nauèiti sve o vodi.

Unutar topline kojom me je "Koliba ogrijala" sve to divne stvari o kojima piše, autor je upravo primio preko Crkve. Taj eklezijani aspekt iznimno je važan, što su davno shvatili mnogi velikani Crkvene povijesti, primjerice sv. Toma More i naš kardinal bl. Alojzije Stepinac (Don Damir Stojiæ)

William P. Young - 'Kolibu' sam pisao za svoju djecu, nisam oèekivao da æe postati svjetski hit

Kanaðanin William P. Young radio je tri razlièita posla kad ga je, prije jednog Božiæa, supruga Kim poèela nagovarati da za njihovo šestero djece, kao poklon, nešto napiše. Young u tom trenutku nije bio pisac - ono što je pisao, bilo je uglavnom namijenjeno obitelji i prijateljima, a ostatak vremena provodio je radeæi kao noæni èuvar, èisteæi zahode te otpremajuæi pošiljke. No, Kim je, kaže, inzistirala: silno je htjela da zapiše i pokloni djeci svoj specifièan pogled na svijet, jer je vjerovala da njezin suprug razmišlja o životu i Bogu na netipièan naèin.

"Kim je oèekivala prièu od èetiri do šest stranica, a ja sam napisao roman. Kako sam se do jednog posla svaki dan vozio 45 minuta, roman sam napisao u vlaku. Dovršio sam ga za Božiæ i iskopirao u 15 primjeraka - šestero za djecu, jedan za Kim, a ostale za moje prijatelje. Tako je nastala 'Koliba'"

"Kolibu", prièu za obitelj, najprije je odbilo 26 izdavaèa, da bi se roman na kraju prodao u 20 milijuna primjeraka.

"Koliba" govori o Macku kojem se dogodila velika životna tragedija - na jednom kampiranju oteta mu je i ubijena kæi Missy. Èetiri godine poslije tog tragiènog dogaðaja, koji Mack ne uspijeva preboljeti, dobiva pismo kojim ga se poziva upravo u kolibu u kojoj je njegova kæi ubijena. Mack stiže u kolibu i tamo upoznaje neobièno "društvo", zapravo Sveto Trojstvo

"Želio sam prikazati drugaèiju sliku Boga od one uz koju sam odrastao, a odrastao sam u rigidnom ortodoksnom protestantskom okruženju; u uvjerenju da je Bog rigidan, strašan, udaljen i ljut. No, od djetinjstva mi je najveæe pitanje bilo kako Bog može dopuštati zlo, je li Bog èitavo vrijeme dobar i može li mu se vjerovati. Ne možete, naime, vjerovati nekome ako ne znate da li vas on, Bog, voli".

Kao i njegov junak Mack, i Young je doživio razlièite tragedije u životu, izmeðu ostaloga u djetinjstvu je bio seksualno zlostavljan, pa se pitanje Božje dobrote, ali i toga kakav je Bog uopæe, pokazalo kljuènim pitanjem njegova života.

"Bog nije ni muško, ni žensko. U svom sam romanu želio pokazati njegovu raznolikost, uostalom on se i u Bibliji na razlièitim mjestima prikazuje kroz razlièite oblike, pojasnio je Young na predstavljanju svoje knjige u Hrvatskoj (Zagrebu i Dubrovniku, u srpnju 2014.)

Iako je "Koliba" u prvih 13 mjeseci od objave, uz budžet za promociju manji od 300 dolara, prodana u èak milijun primjeraka ("Koliba" je postala izdavaèki fenomen u SAD-u jer je postala hit zahvaljujuæi usmenoj preporuci, od prijatelja do prijatelja!)

"Kad sam pisao ovu knjigu, ja sam je pisao za svoju djecu. Nisam znao da æe je èitati cijeli svijet. Nisam imao neku agendu na umu", rekao je Young.

"Osobno vjerujem da Bog ima jako visoko mišljenje o èovjeèanstvu, no da èovjeèanstvo nema baš visoko mišljenje o sebi"

Ljudi imaju slobodnu volju i Bog neæe zalijeèiti naše srce ili svijet ako sami nešto ne uèinimo" Križ, na koji je Isus razapet i koji je time postao simbol kršæanske vjere, Young smatra "mraènim strojem za muèenje" kojeg nije smislio Bog, nego ljudi. "Prilièno kontroverzno rekli bi neki naši teološki smušenjaci". Ali, Young smatra i da je Bog predvidio taj mraèni stroj za muèenje i svojevoljno pristao biti razapet, upravo stoga kako bi pokazao da nema tog (ljudskog) mraka u koji nije spreman uæi i, takoðer, kako bi ljudima pokazao kolika je njegova ljubav.

Bog, slijedom toga, nije stvorio zlo, nego je zlo posljedica ljudskog zloupotrebljavanja slobodne volje - to je odgovor na pitanje koje si Young postavlja od djetinjstva i koje si Mack postavlja u "Kolibi". No, da bi Young došao do onoga što je Mack, za samo jedan vikend, shvatio u kolibi, njemu je trebalo 11 godina života.

"Koliba je za mene metafora za kuæu unutar naše vlastite duše koju nam pomažu i drugi graditi, a mnogi od nas nisu dobili odgovarajuæu pomoæ. Meni je, izmeðu ostalih, žena koju volim i s kojom sam se vjenèao, pomogla da zacijelim. Kad smo se Kim i ja vjenèali, nisam još znao voljeti. Sreæom, oženio sam osobu koja nije bila tiha i povuèena, nego bijesna zbog svih tih polomljenih stvari u mojoj duši"

Što je najveæi uspjeh "Kolibe"? Èinjenica da su mnogobrojni ljudi, diljem svijeta, proèitavši njegov roman prvi put u životu osjetili da ih Bog VOLI!

-Ako je suditi prema rezultatima na kino blagajnama (proraèun od 20 milijuna dolara donio je èetverostruk prihod) i reakcijama publike (83% pozitivnih reakcija na popularnoj mrežnoj stranici Rotten Tomatoes), rijeè je o filmu koji uistinu ima èvrste temelje.

„KOLIBA " je metafora za „kuæu koju napravimo od naše boli … metafora za ona mjesta (momente) u životu gdje zaglavimo, budemo povrijeðeni, ošteæeni … mjesta našeg srama i povrijeðenosti!

Isus Krist ne samo da otkriva Boga, nego u potpunosti otkriva èovjeka èovjeku. Stvoreni svijet išèekuje (ovo) otkrivenje djece Božje i kroz umjetnost i u umjetnosti." (Ivan Pavao II)

Dio Kristova èovještva je i njegova patnja; Kristova patnja na križu je osovina Mackova pristupa otajstvu Boga (ovo je lijepo prikazano sugestivnim filmskim kadrom vitraja s prikazom Kristova probodenog zapešæa s kojim poèinje Mackova vizija). Nije li patnja dominantni motiv potrage za Bogom i ulaska u Crkvu tolikog mnoštva ljudi širom svijeta? Filmski Isus poziva Macka da izveze laðu (svog života) na puèinu; kada laða života poène tonuti u èovjekovoj (Mackovoj) uzaludnoj borbi da vlastitim snagama nadvlada problem patnje i zla (otajstvo bezakonja) i naviranje životnih nedaæa opæenito, film Koliba (rijeèima filmskog Isusa) upuæuje jasnu poruku: Zadrži svoj pogled na Isusu (dirljiva filmska glazbena tema nosi isti motiv). Isus se opet oèituje kao Gospodar stvorenja; On i Mack hodaju po vodi zajedno, praæeni mnoštvom riba koje bi mogle napuniti svaèiju mrežu. Kljuèna rijeè koju filmski Isus naglašava je: zajedno. Èovjek u zajedništvu s Kristom. Biti s Kristom. Nije li to najkraæa definicija kršæanstva?

Odnos s Kristom dan nam je darom krštenja. Sliku krštenja filmska naracija Kolibe donosi u upeèatljivoj sceni èišæenja na vodopadu.(perfektna sugestivna vizualna invokacija kalvarijske hridi i otvorena Kristova boka patnje iz kojeg je potekla voda krštenja) kojom se zakljuèuje Mackov proces oslobaðanja od "sudaèkog srca" u susretu s Bogom.

Vjera je ono što daje „krila" novom susretu Macka i Drvodjelje (Krista) u možda emocionalno najintenzivnijoj sceni filma: èovjek se u vjeri predaje Kristu i doživljava trenutke autentiène i veoma podnošljive lakoæe postojanja – Uèenik i UÈITELJ radosno trèe po vodi. Zajedno.

Vrhunska narativna kvaliteta i više je nego dovoljna da nas, suèeljavajuæi nas s "kolibom naše nutrine" izazove da u nju pozovemo Drvodjelju. Da zadržimo pogled na Njemu, budemo s Njim, rastemo u krepostima s Njim. I dopustimo mu da nas preoblikuje u svoje remek-djelo!

Umjesto zakljuèka;

„Zemlja je prepuna neba

A svaki grm plamti Bogom,

Ali samo onaj koji vidi izuva cipele;

Ostali sjede uokolo i beru kupine"

https://youtu.be/3sB638-DxnM

Priredio: Ivan Remeta (Johnny)

*Ivan Remeta (Johnny) èovjek je široka spektra znanja i interesiranja. Mediji ovoga intelektualca i dragovoljca Domovinskog rata predstavljaju kao filozofa, umjetnika, esejista, glazbenog i filmskog kritièara, buntovnika. Interesira ga sve i zato se neprestano educira i o svemu kritièki promišlja. Svakako je intrigantna osoba, nepredvidljiva. Èesto se predstavlja metodom negacije: kazuje ono što nije. "Ono što jesam, usprkos svemu - jesam slobodan èovjek". Nadimak Johnny dobio je zbog istoimene pjesme grupe Vaya Con Dios. Ivanu možete pisati na e-mail: ivan.remeta@yahoo.com