Svi
jesmo, postojimo, živimo, i znamo da je duša stvorena za besmrtnost.
U
svijetu gdje vjera sve više gubi na značaju, Koliba se hvata u koštac s vječnim
pitanjem: "Gdje je Bog u svijetu prepunom neizrecive boli?”
Uostalom,
kakvog bi smisla imalo postojanje ako je konačno i ograničeno ovim našim
materijalnim svijetom koji često nalikuje na pakao presvučen lažnim rajskim
fasadama? Gotovo dva stoljeća duh čovječanstva gubi svoju nedužnost i iskonsku
vjeru u život.
Mnogi
razmišljaju pragmatično. Nije slučajno da je doba romantizma u književnosti
prešlo u realizam i naturalizam, a onda u 21. Stoljeću u cinizam i pesimizam.
Paradoks
je u tomu da se u duhovnom smislu radi o padu, a ne o usponu. Pad na kraju
svega, kad se dotakne dno, može biti početak novoga uspona, s odbačenim
ljušturama starih navada i zabluda, strahova i mržnji.
Danas
bi trebala ponovno zaživjeti potraga za novom/starom radošću života, upravo u
„Kolibi"
OSVRTI
NA KNJIGU I FILM
-Mnogi se
pitaju zašto tolika bol i patnja, čemu rak, prometne nesreće, smrti u osvit
života…?
Ova
će knjiga mnogima pomoći da se približi Bogu, da ga bolje shvate i stvore
prisniji odnose. Oprost samome sebi i prema drugima glavna je misao knjige. (Samo
Bog zna duboke razloge naše patnje a svatko tko zna ljubiti, taj zna i patiti. –Vlč. Zlatko Sudac)
–Mogu
samo reći da sam oduševljen! Knjigu preporučujem ne samo svojim znancima nego
svima, svima, svima…
Naravno,
neki će se namrštiti na pojedinim mjestima zbog dojma da roman ponegdje
"teološki šepa”, ali moj je savjet svima da se ne zaustavljaju na tim mjestima
poput "duhovnih forenzičara”, nego slijede bitnu poruku. A ona bujicom
neoslabljene snage teče od početka do kraja i čitatelja nježno miluje ljubavlju
kojom obiluje. Baš kao Božja milost!
Neka
to bude dovoljno kao preporuka da potražite tu sjajnu knjigu.
Njezina
je dodatna vrijednost što, osim priče sa snažnom porukom koja, među ostalim,
razbija i neke klišeje i predrasude, obiluje navodima divnih i dubokih misli. (Upućena
je ovom našem naraštaju izgubljenu u globalnoj pustinji nevjere, egoizma i
besmisla. - Don Anđelko Kaćunko)
– O nedokučivosti tajne Presvetoga Trojstva
ispričane su brojne zgode. No, doživljaj Boga ne može se izreći razumskim
kategorijama. Ipak, duboko proživljeno iskustvo samoće, patnje ili žalosti,
može nam stvoriti osjećaj tijesne povezanosti s Bogom.
Pisac
upravo na temelju tragedije koju je doživio, uvodi čitatelje u književnu tajnu
života Presvetoga Trojstva. Isus je rekao da nećemo ući u kraljevstvo Božje ako
ne budemo kao djeca.
(Doista,
često tek s djetinjom jednostavnošću shvaćamo i prihvaćamo određene tajne, pa i
tajnu Presvetoga Trojstva koja je perfektno, možda kao nikada do sada
prezentirana javnosti -Fra Bože Vuleta)
„Koliba"
je u našoj nutrini. Nutrini našeg razuma, srca, volje. A to znači da ju ne
možemo izbjegavati niti od nje možemo tek tako pobjeći. Ono što možemo učiniti
jest odrediti tko će u njoj stanovati, tko će je izgraditi, obnoviti,
održavati. Čovjek ili BOG. Netko tko može posvetiti i blagosloviti naš razum,
srce, volju ...( DonDanko Kovačević)
-Još
uvijek nas više pokreće strah nego vjera. Više nas potiče strah nego
odgovornost za vlastite postupke. A tako ne bi trebalo biti.
Praznimo
police po dućanima umjesto da praznimo police knjižara i snabdijevamo se
duhovnom hranom, dobrim knjigama, BIBLIJOM a može i "Kolibom".Umjesto
pražnjenja polica, punimo duše. (Fra Josip Blažević)
-Bog je
ljubav, a ta je Ljubav u ovom romanu prikazana kroz niz međuljudskim situacija,
kroz svakodnevne male stvari. S Bogom ne treba očekivati ponovna stvaranja
svijeta, da bi svjedočili njegovoj veličini. Jer, napokon, oni koji znaju kako
gledati mogu i iz jedne kapljice naučiti sve o vodi.
Unutar
topline kojom me je "Koliba ogrijala" sve to divne stvari o kojima
piše, autor je upravo primio preko Crkve. Taj eklezijani aspekt iznimno je
važan, što su davno shvatili mnogi velikani Crkvene povijesti, primjerice sv.
Toma More i naš kardinal bl. Alojzije Stepinac (Don Damir Stojić)
William
P. Young - 'Kolibu' sam pisao za svoju djecu, nisam očekivao da će postati
svjetski hit
Kanađanin
William P. Young radio je tri različita posla kad ga je, prije jednog Božića,
supruga Kim počela nagovarati da za njihovo šestero djece, kao poklon, nešto
napiše. Young u tom trenutku nije bio pisac - ono što je pisao, bilo je
uglavnom namijenjeno obitelji i prijateljima, a ostatak vremena provodio je
radeći kao noćni čuvar, čisteći zahode te otpremajući pošiljke. No, Kim je,
kaže, inzistirala: silno je htjela da zapiše i pokloni djeci svoj specifičan
pogled na svijet, jer je vjerovala da njezin suprug razmišlja o životu i Bogu
na netipičan način.
"Kim
je očekivala priču od četiri do šest stranica, a ja sam napisao roman. Kako sam
se do jednog posla svaki dan vozio 45 minuta, roman sam napisao u vlaku.
Dovršio sam ga za Božić i iskopirao u 15 primjeraka - šestero za djecu, jedan
za Kim, a ostale za moje prijatelje. Tako je nastala 'Koliba'"
"Kolibu",
priču za obitelj, najprije je odbilo 26 izdavača, da bi se roman na kraju
prodao u 20 milijuna primjeraka.
"Koliba"
govori o Macku kojem se dogodila velika životna tragedija - na jednom
kampiranju oteta mu je i ubijena kći Missy. Četiri godine poslije tog tragičnog
događaja, koji Mack ne uspijeva preboljeti, dobiva pismo kojim ga se poziva
upravo u kolibu u kojoj je njegova kći ubijena. Mack stiže u kolibu i tamo
upoznaje neobično "društvo", zapravo Sveto Trojstvo
"Želio
sam prikazati drugačiju sliku Boga od one uz koju sam odrastao, a odrastao sam
u rigidnom ortodoksnom protestantskom okruženju; u uvjerenju da je Bog rigidan,
strašan, udaljen i ljut. No, od djetinjstva mi je najveće pitanje bilo kako Bog
može dopuštati zlo, je li Bog čitavo vrijeme dobar i može li mu se vjerovati.
Ne možete, naime, vjerovati nekome ako ne znate da li vas on, Bog, voli".
Kao i
njegov junak Mack, i Young je doživio različite tragedije u životu, između
ostaloga u djetinjstvu je bio seksualno zlostavljan, pa se pitanje Božje
dobrote, ali i toga kakav je Bog uopće, pokazalo ključnim pitanjem njegova
života.
"Bog
nije ni muško, ni žensko. U svom sam romanu želio pokazati njegovu raznolikost,
uostalom on se i u Bibliji na različitim mjestima prikazuje kroz različite
oblike, pojasnio je Young na predstavljanju svoje knjige u Hrvatskoj (Zagrebu i
Dubrovniku, u srpnju 2014.)
Iako je
"Koliba" u prvih 13 mjeseci od objave, uz budžet za promociju manji
od 300 dolara, prodana u čak milijun primjeraka ("Koliba" je postala
izdavački fenomen u SAD-u jer je postala hit zahvaljujući usmenoj preporuci, od
prijatelja do prijatelja!)
"Kad
sam pisao ovu knjigu, ja sam je pisao za svoju djecu. Nisam znao da će je
čitati cijeli svijet. Nisam imao neku agendu na umu", rekao je Young.
"Osobno
vjerujem da Bog ima jako visoko mišljenje o čovječanstvu, no da čovječanstvo
nema baš visoko mišljenje o sebi"
Ljudi
imaju slobodnu volju i Bog neće zaliječiti naše srce ili svijet ako sami nešto
ne učinimo" Križ, na koji je Isus razapet i koji je time postao simbol
kršćanske vjere, Young smatra "mračnim strojem za mučenje" kojeg nije
smislio Bog, nego ljudi. "Prilično kontroverzno rekli bi neki naši
teološki smušenjaci". Ali, Young smatra i da je Bog predvidio taj mračni
stroj za mučenje i svojevoljno pristao biti razapet, upravo stoga kako bi
pokazao da nema tog (ljudskog) mraka u koji nije spreman ući i, također,
kako bi ljudima pokazao kolika je njegova ljubav.
Bog,
slijedom toga, nije stvorio zlo, nego je zlo posljedica ljudskog
zloupotrebljavanja slobodne volje - to je odgovor na pitanje koje si Young
postavlja od djetinjstva i koje si Mack postavlja u "Kolibi". No, da
bi Young došao do onoga što je Mack, za samo jedan vikend, shvatio u kolibi,
njemu je trebalo 11 godina života.
"Koliba
je za mene metafora za kuću unutar naše vlastite duše koju nam pomažu i drugi
graditi, a mnogi od nas nisu dobili odgovarajuću pomoć. Meni je, između
ostalih, žena koju volim i s kojom sam se vjenčao, pomogla da zacijelim. Kad
smo se Kim i ja vjenčali, nisam još znao voljeti. Srećom, oženio sam osobu koja
nije bila tiha i povučena, nego bijesna zbog svih tih polomljenih stvari u
mojoj duši"
Što je
najveći uspjeh "Kolibe"? Činjenica da su mnogobrojni ljudi, diljem
svijeta, pročitavši njegov roman prvi put u životu osjetili da ih Bog VOLI!
-Ako je
suditi prema rezultatima na kino blagajnama (proračun od 20 milijuna dolara
donio je četverostruk prihod) i reakcijama publike (83% pozitivnih reakcija na
popularnoj mrežnoj stranici Rotten Tomatoes), riječ je o filmu koji uistinu ima
čvrste temelje.
„KOLIBA
" je metafora za „kuću koju napravimo od naše boli … metafora za ona mjesta
(momente) u životu gdje zaglavimo, budemo povrijeđeni, oštećeni … mjesta našeg
srama i povrijeđenosti!
Isus
Krist ne samo da otkriva Boga, nego u potpunosti otkriva čovjeka čovjeku.
Stvoreni svijet iščekuje (ovo) otkrivenje djece Božje i kroz umjetnost i u
umjetnosti." (Ivan Pavao II)
Dio
Kristova čovještva je i njegova patnja; Kristova patnja na križu je osovina
Mackova pristupa otajstvu Boga (ovo je lijepo prikazano sugestivnim filmskim
kadrom vitraja s prikazom Kristova probodenog zapešća s kojim počinje Mackova
vizija). Nije li patnja dominantni motiv potrage za Bogom i ulaska u Crkvu
tolikog mnoštva ljudi širom svijeta? Filmski Isus poziva Macka da izveze lađu
(svog života) na pučinu; kada lađa života počne tonuti u čovjekovoj (Mackovoj)
uzaludnoj borbi da vlastitim snagama nadvlada problem patnje i zla (otajstvo
bezakonja) i naviranje životnih nedaća općenito, film Koliba (riječima filmskog
Isusa) upućuje jasnu poruku: Zadrži svoj pogled na Isusu (dirljiva filmska
glazbena tema nosi isti motiv). Isus se opet očituje kao Gospodar stvorenja; On
i Mack hodaju po vodi zajedno, praćeni mnoštvom riba koje bi mogle napuniti
svačiju mrežu. Ključna riječ koju filmski Isus naglašava je: zajedno. Čovjek u
zajedništvu s Kristom. Biti s Kristom. Nije li to najkraća definicija
kršćanstva?
Odnos s
Kristom dan nam je darom krštenja. Sliku krštenja filmska naracija Kolibe
donosi u upečatljivoj sceni čišćenja na vodopadu.(perfektna sugestivna vizualna
invokacija kalvarijske hridi i otvorena Kristova boka patnje iz kojeg je
potekla voda krštenja) kojom se zaključuje Mackov proces oslobađanja od
"sudačkog srca" u susretu s Bogom.
Vjera je
ono što daje „krila" novom susretu Macka i Drvodjelje (Krista) u možda
emocionalno najintenzivnijoj sceni filma: čovjek se u vjeri predaje Kristu i
doživljava trenutke autentične i veoma podnošljive lakoće postojanja – Učenik i
UČITELJ radosno trče po vodi. Zajedno.
Vrhunska
narativna kvaliteta i više je nego dovoljna da nas, sučeljavajući nas s
"kolibom naše nutrine" izazove da u nju pozovemo Drvodjelju. Da
zadržimo pogled na Njemu, budemo s Njim, rastemo u krepostima s Njim. I
dopustimo mu da nas preoblikuje u svoje remek-djelo!
Umjesto zaključka;
„Zemlja je prepuna neba
A svaki grm plamti Bogom,
Ali samo onaj koji vidi izuva cipele;
Ostali sjede uokolo i beru kupine"
https://youtu.be/3sB638-DxnM
Priredio: Ivan Remeta (Johnny)
*Ivan Remeta (Johnny)
čovjek je široka spektra znanja i interesiranja. Mediji ovoga intelektualca i
dragovoljca Domovinskog rata predstavljaju kao filozofa, umjetnika, esejista,
glazbenog i filmskog kritičara, buntovnika. Interesira ga sve i zato se
neprestano educira i o svemu kritički promišlja. Svakako je intrigantna osoba,
nepredvidljiva. Često se predstavlja metodom negacije: kazuje ono što nije.
"Ono što jesam, usprkos svemu - jesam slobodan čovjek". Nadimak
Johnny dobio je zbog istoimene pjesme grupe Vaya Con Dios. Ivanu možete pisati
na e-mail: ivan.remeta@yahoo.com