Draga braćo i sestre, novorođeni Sin Božji, podario vam svoj mir!
Ima tomu već dosta godina, ali je uspomena još uvijek svježa, kad je jedna redovnica, govoreći o svom iskustvu redovničkog odrastanja i hoda, rekla kako je jedan voditelj duhovnih vježbi rekao: "Još ne znam što ću vam govoriti, ali znam da vam neću govoriti o smrti i paklu, jer ako vas ne privuče ljubav Božja, neće ni strah od smrti i pakla."
Izustivši ovu rečenicu, ona je tako veselo pljesnula rukama i, poskočivši, uskliknula: "Tad sam počela disati! Od kad sam došla u samostan na svim se duhovnim vježbama govorilo o smrti, čistilištu, paklu i raju. Ovo je bio preokret u mome životu."
Vjerujem da će se barem stariji među vama sjetiti da se na vjeronauku, uz ostale istine naše vjere, trebalo naučiti napamet i Posljednje stvari čovječje: "Smrt, sud, nebesko blaženstvo za dobre, a pakao za zle. U svim djelima svojim spomeni se posljednjih stvari pa nećeš nikada sagriješiti." Pomisao na konac ljudskog života i onoga što nakon toga slijedi trebalo je ljude poticati i opominjati da se čuvaju grijeha i da čine dobro.
Tad su došla nova vremena koja su spočitavala Crkvi njezinu zaostalost i natražnjaštvo, jer plaši ljude smrću. I došle su propovijedi drugačijeg sadržaja. Crkva je u ime suvremenosti zašutjela o Posljednjim stvarima čovječjim, kao da nije istina ono što je u njima sadržano.
Crkva je zašutjela, ali se zato suvremeni mediji prve polovice dvadeset i prvog stoljeća ne gase, nego dan i noć, iz sata u sat, iz minute u minutu „razveseljavaju" svijet smrtima, umrlima, svim mogućim i nemogućim scenama i scenarijima koje gledaju svi. Od onih koji su tek došli na svijet i progledali do onih koji jedva vide, i nikome ništa.
Sve je to moderno, suvremeno, humano i dozvoljeno u ime znanosti i nekih viših ciljeva, ali kad je u pitanju ubijeni vuk ili pregažena mačka, onda je to uznemirujući sadržaj od kojeg bi nekome moglo doći toliko slabo da će ga Hitna voziti. Do kuda može ići ljudsko licemjerje?
Postoji li u svijetu i u našoj domovini još neka znanost i znanstvenik koji bi upozorili na najozbiljnije posljedice po psihičko i duševno stanje nacije i svijeta, sa svim mogućim posljedicama koje iz ovoga proizlaze, ili je nekome cilj da kad sve ovo završi započne grozničava izgradnja psihijatrija i tamnica, kojih će očito biti premalo?
Draga braćo i sestre!
Vjerujem da ćete reći: "Biskupe! Pa zar i na Božić o tome?!"
Žalostan sam u duši i u srcu što vam ovako pišem na sam Božić, ali činim to s jednom velikom porukom, željom i molbom.
Mi smo mala otočna biskupija, malih župa i s malo stanovnika na pojedinim otocima. Budite složni, izgrađujte zajedništvo i ljubite jedni druge. Nitko vam neće pomoći ni priteći u pomoć, ako vi jedni na druge ne budete pazili i međusobno si činili dobro. Ne dopustite da bilo tko među vas posije sjeme razdora i podjela. Ne postoje oni i mi, bijeli i crni, ovi za i ovi protiv, nego samo mi, samo vi.
Tko god bi među vas posijao sjeme razdora, ne dolazi od Boga nego od Zloga. Zli je rušitelj jedinstva i donositelj podjela. To mu govori samo njegovo ime: Diábolos.